1 Item

Biljno carstvo s oko 250000 – 500000 vrsta je neograničen izvor novih molekula s terapijskim potencijalom. U prošlosti, biljke su bile jedini izvor ljekovitog odnosno terapijskog učinka.                                                     

Unutar porodice glavočika (Compositae/Asteraceae) nalazi se nekoliko desetaka biljnih vrsta koje su samonikle u Europi, a koriste se u izradi ljekovitih pripravaka. Na sjeverno-američkom tlu najzanimljivije su vrste roda Echinacea.

Povijest istraživanja i etnobotanički podaci

Doseljenici na sjeverno-američki kontinent prihvatili su iskustva Indijanaca te su pripravci na bazi echinacea vrsta bili jedni od najprodavanijih lijekova u predantibiotskom razdoblju. Istraživanje etnobotaničara Melvina R. Gilmore iz 1919. govore o uporabi svježe ubranih i samljevenih nadzemnih dijelova biljke (pretežno) Echinacea angustifolia kao antidota pri zmijskim ugrizima te za liječenje opekotina i trovanja.

Pleme Omaha-Ponca upotrebljavalo je korijen vrste E. angustifolia protiv zubobolje i povećanih žlijezda. Iscijeđen sok iz korijena upotrebljavan je izvana kao oblog kod opeklina i za lakše uklanjanje gnoja.

Cheyenne Indijanci koristili su infuz pripremljen iz praha listova i korijena za upale grla, desni i sluznice usne šupljine. U najviše proučavana indijanska plemena pripadaju Sioux Indijanci, a oni su koristili svježi korijen vrste E. angustifolia u liječenju bjesnoće (pojave hidrofobije) i sepse.

No, s etnobotaničkim podacima nije se sa sigurnošću moglo dokazati koja se vrsta najviše koristila u medicinske svrhe, ali se smatra da je to E. angustifolia. Najveće zasluge što su Echinacea vrste postale poznate i široko upotrebljavane pripadaju farmaceutu Johnu Uri Lloyd i liječniku Johnu King. Naime, liječnik H.C.F. Meyer iz Nebraske, proizvodio je prema tajnom receptu pripravak nazvan Meyer’s Blood Purifier (Meyerov čistač krvi) koji se, između ostalog, sastojao od ekstrakta hmelja, pelina i vrste E. angustifolia. Ali tada Meyer nije znao da upotrebljava ehinaceju. 1885. godine Meyer šalje korijen nepoznate biljke Lloydu i bočicu pripravka Kingu te počinju prva znanstvena istraživanja ehinaceja vrsta i njihovo uvođenje u medicinsku uporabu.

Rasprostranjenost i botanički podaci

U prošlosti, vrsta E. purpurea nosila je nazive: Dracunculus virginianus latifolia prema Morisinu 1699. godine, Plunkenett ju 1696. godine naziva Chrysanthemum americanum, a Linnaeus 1753. godine daje joj ime Rudbeckia purpurea. Opisom roda Echinacea, 1794. godine Moench joj daje ime Echinacea purpurea, koje je danas prihvaćeno, a dolazi od grčke riječi za ježa – echinos jer cvatna bodljikava glavica podsjeća na bodlje ježa. Echinacea purpurea je najrasprostranjenija vrsta unutar roda. Raste u prerijama, otvorenim šumam i guštarama središnje sjeverne Amerike. Obljubljena je kao hortikulturna ukrasna biljka s mnogo kultivara. Upravo kao ukrasna, dopremljena je u Europu u 19. stoljeću, ali se tek 1920-ih raspoznaju njena ljekovita svojstva. U Hrvatskoj se stručnim uzgojem vrste E. purpurea bavi tvrtka Apipharma d.o.o. iz Zagreba, na svojoj plantaži u Gračecu (Dugo Selo).

  1. purpurea ne može uspijevati u svim našim krajevima. Pogoduje joj umjerena kontinentalna klima uz obilje vlage. Dosadašnjim promatranjem uočeno je da biljka najbolje uspijeva u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji, a u južnoj Dalmaciji ne uspijeva uopće.

 

Biološki učinci vrste echinacea purpurea

Višestoljetna uporaba ehinaceja vrsta u narodnoj medicini opravdala je istraživanja imunomodulacijskih i drugih učinaka bioaktivnih sastavnica. Danas je poznato da pripravke na bazi ehinaceja vrsta možemo podijeliti na nekoliko načina:

  • Prema biljnoj vrsti (E. purpurea, E. angustifolia, E. pallida)
  • Prema dijelu biljke iz koje se provodi ekstrakcija (nadzemni i/ili podzemni dijelovi)
  • Prema ekstrakcijskom sredstvu (voda, alkoholno-vodene otopine, prešanje svježeg materijala i slično)
  • Prema farmaceutskom obliku i načinu primjene (oralni i parenteralni pripravci te pripravci za vanjsku uporabu na koži i/ili sluznici)
  • Prema sadržaju (monopripravci ili smjese droga istog ili sličnog djelovanja)

Echinacea purpurea (L.) Moench, uz vrste E. Angustifolia DC i E. Pallida Nutt, jedna je od najkorištenijih i najprodavanijih biljnih modulatora nespecifičnog imunog sustava pri infekcijama gornjih dišnih putova. Na tržištu se prodaje više od 800 pripravaka ove biljke kao monopreparata ili miješanih preparata, uključujući kozmetičke i homeopatske pripravke.

Od biljke se koriste i nadzemni i podzemni dijelovi odnosno svježi, prešani sok (stabiliziran s etanolom), tinktura od svježih nadzemnih dijelova biljke, nadzemni dijelovi osušeni i samljeveni u prah te tinktura od korijena.

Za imunomodulacijski terapijski učinak preparata na bazi ove biljke odgovorni su derivati kofeinske kiseline (ehinakozidi) te alkilamidi i polisaharidi. Droga Echinaceae purpureae herba kao i pripravci u učinkovitoj dozi namijenjeni su za pomoćnu terapiju kod prehlada i kroničnih infekcija dišnog sustava i donjeg urinarnog sustava te za vanjsku primjenu kod rana koje teško zarastaju i kroničnih čireva.

 

piše: mr.sc. Ivan Kosalec, mr.pharm.                           

        Marina Bakmaz, mr.pharm.

 

Iz Biofarmovog Laboratorija

1
  • Item added to cart
1
Tvoja Košarica
Do besplatne dostave vam je preostalo još 23,38.